Svjetska književnost u Zagrebu: o identitetu, sjećanju, ratu i umjetnosti

Može li književnost promijeniti način na koji promatramo svijet? Na to pitanje pokušalo je odgovoriti stotinjak sudionika 14. Festivala svjetske književnosti u Zagrebu, baveći se temama politike, ratova, ljudskih prava, obitelji, seksualnog zlostavljanja, ali i odnosom likovne umjetnosti i književnosti. A to je stalna tema Festivala koji se odvija u novom zagrebačkom prostoru kulture HNK2. Ulazak u svijet književnosti i ovaj je put otvoren preko likovne umjetnosti. Izložbom crteža poznatog hrvatskog pisca Damira Karakaša u galeriji Šira, u centru Zagreba, i studenata diplomskog studija ALU. „Prve sam slike u temperi vješao na šljive“, rekao je Karakaš. 

Adania Shibli i Seid Serdarević / Snimio Anto Magzan

Otvaranje Festivala u HNK2

Izloženi crteži iz različitih ciklusa koji su nastajali dulje od tri desetljeća, donose svijet tzv. običnih ljudi i ratni motivski imaginarij. „To su situacije što iskazuju mračnu i licemjernu stranu čovjekove naravi, zapravo ponašanje čovjeka u izvanrednim okolnostima“, kaže Nevenka Šarčević, autorica teksta u katalogu. Karakaš crta i svoje omiljene književnike koji su mu nadahnuće u književnom radu. Izložba nosi naslov Kako objasniti slike mrtvome ježu? Prilikom otvaranja izložbe Karakaš je na ulici nacrtao vraga i ježa, prema motivima svoga hvaljenog posljednjeg romana Sunčanik. U festivalskom programu Pisac i njegov čitatelj predstavljena je Karakaševa knjiga Crteži koja prvi put okuplja izbor njegovih likovnih radova koji su nastajali u periodu duljem od dva desetljeća.

Festival otvorila palestinska autorica Adania Shibli

Festival je počeo razgovorom programskog direktora Seida Serdarevića s jednom od najvažnijih suvremenih palestinskih autorica Adanijom Shibli, koja živi između Berlina i Jeruzalema, objavljuje romane, kratke priče, predaje na sveučilištima. Na uvodno pitanje koje se provlači kroz festivalske razgovore o moći književnosti da mijenja svijet, autorica je odgovorila: „Književnost je ta koja otvara svijet prema drugim mogućnostima“. Njezin roman Zavaravanje (preveo Daniel Bučan), koji je predstavila u Zagrebu i koji je jedan od prvih prijevoda na europske jezike, prati dvoje mladih Palestinaca s okupiranih područja, no to nije priča o dvoje ljudi, nego o identitetu i životu između jezikâ: arapskog, hebrejskog i engleskoga. Autorica ne želi okupaciju pretvoriti u medijski spektakl za promatrače, ona govori o razornim posljedicama koje sustav kontrole ostavlja na ljudsku intimu, bliskost i jezik.

„Ono što me nadahnulo na pisanje ovog romana jest trenutak kad netko osjeća ljubav prema svojem jeziku, ali ga je prisiljen skrivati. To je ono s čime se svaki Palestinac suočava, to je zapravo strah od toga da budete što jeste. Znate tko ste, ali netko cijelo vrijeme tvrdi da ste netko drugi. Jezik je u takvim situacijama prva žrtva jer tada nastupa tišina“, rekla je Adania Shibli. Sve to oblik je brisanja kulture. Pravu bol nemoguće je prenijeti u medijima, to može samo književnost.

Stefan Hertmans, Leila Topić i Gabrijela Rukelj Kraškovič

Razotkrivanje ljepote i poezije

Na tribini Razotkrivanje prvi je nastupio Želimir Periš, koji je predstavio novi roman Gvb – spoznaja ljepote u potpunoj slučajnosti. Perišev je roman duhovit, on kaže da je komedija, originalan i nepredvidiv. Priču pokreće pitanje što ako se poezija krije na dnu oceana.

U programu Dvostruki portret povjesničarka umjetnosti Leila Topić sučelila je dvoje pisaca koji pripadaju i svijetu likovne umjetnosti. Flamansko-belgijski autor Stefan Hertmans i hrvatska književnica i slikarica Gabrijela Rukelj Kraškovič govorili su o svojim romanima i o stvaralačkom procesu. Upitali su se može li prijateljstvo promijeniti način na koji gledamo umjetnost i vlastiti život i ustvrdili da može. Hertmans je predstavio svoj novi roman Dius (prevela Romana Perečinec) koji govori o prijateljstvu profesora i studenta fasciniranih umjetnošću, ljepotom i potragom za uzvišenim.

Dvije Božice, Jelušić i Brkan, u programu Pisac i njegov čitatelj, na tzv. Garden Stageu, predstavile su zbirku eseja Božice Jelušić Neke moje žene… i nekoliko kavalira. Božica Jelušić jedna je od onih autorica koja pronalazi duhovne sugovornike u likovnoj umjetnosti i glazbi. U predstavljenoj su knjizi portreti umjetnica i umjetnika koji su utjecali na njezin život i stvaralaštvo, između ostalih, Frida Kahlo, Ana Ahmatova, Vesna Parun, Arsen Dedić, Tonko Maroević.

Mnogo publike okupila je ugledna i nagrađivana francuska autorica Neige Sinno predstavljanjem romana Tužni tigar (prevela Ivana Šojat). U tom teškom, potresnom autobiografskom romanu autorica svjedoči o seksualnom zlostavljanju koje je doživjela u djetinjstvu, u vlastitoj obitelji. Uz poticajno moderiranje Luize Bouharaoua, kazala je kako je upitno može li književnost uopće izreći ono o čemu je gotovo nemoguće govoriti. Razmatrala je poziciju žrtve, govorila o šutnji te suočavanju s traumom. Na Festivalu je sudjelovala i švedska književnica i političarka Lina Nordquist. Na hrvatskom su objavljena dva njezina romana: Srce je mramorni kolač i Gladno srce (prevela Lana Momirski). To su romani o obiteljskim odnosima, nasljeđu i sudbinama koje se protežu kroz generacije.

U vrlo posjećenom programu Razotkrivanje romanom Gromova djeca predstavila se kazališna redateljica, teatrologinja, i povjesničarka kazališta Snježana Banović. Riječ je o izmišljenoj priči u izmišljenoj školi za snove koja prikazuje događaje u jednoj kazališnoj, pedagoškoj instituciji kroz oči portira. Roman s ključem govori o zlostavljanju i šutnji, o moći i manipulaciji. Tijekom predstavljanja knjige autorica pozvala je na trenutak šutnje kako bi se odala počast nedavno preminulom piscu i prijatelju Slobodanu Šnajderu.

Priznanje je odano i Slavenki Drakulić koja nas je nedavno napustila. Trebala je sama promovirati knjigu Zašto nisam naučila kuhati, no to su učinili njezin urednik i prijateljice: Seid Serdarević, Marija Ott Franolić, Alemka Lisinski i Jasmina Kuzmanović. Knjiga je ilustrirana zidnjacima koje su vezle žene, a tekstovi su uglavnom bili usmjereni protiv njih. Slavenka je znala kuhati, prijateljice kažu, tridesetak jela, a kroz sve njezine knjige provlače se okusi, sva hrana bila je povezana s ljudima koje je voljela. Nizom intimnih, duhovitih i dirljivih priča pokazuje patrijarhalnu ideologiju skrivenu u svakodnevnim predmetima i obiteljskim ritualima, te ukazuje na položaj žena.

Zanimljivom knjigom Kamen ostaje (prevela Lejla Džanko) o Bosni i Hercegovini predstavio se katalonski književnik i prevoditelj Marc Casals. Ta je putopisna i reporterska knjiga o Bosni i Hercegovini ispričana u šesnaest snažnih ljudskih priča.

Festivalsku publiku privukao je i nagrađivani slovenski pjesnik Aleš Šteger. U programu Poezija za sve on i harmonikaš Jure Tori nastupili su uz svirku i recitiranje. „Dođi doživjeti poeziju koja ne završava zatvaranjem knjige, nego nastavlja živjeti u čitatelju“, rekao je Šteger predstavljajući svoju zbirku Nad nebom pod zemljom (preveo Edo Fičor).

Preispitivanje nasljeđa

Ljubitelji književnosti sa zanimanjem su pratili predstavljanje romana Perzijanke (prevela Ivana Šojat) u programu Razotkrivanje, koje je vodila književnica Ivana Bodrožić. Autorica, američko-iranska književnica Sanam Mahloudji, piše o pet iranskih žena u tri naraštaja između Irana i SAD. Članovi obitelji koji žive u Americi bogati su, ali bez ugleda, dok je u Iranu to vrlo cijenjena obitelj. Iako roman nije u potpunosti autobiografsko štivo, autorica je kazala kako je, pišući ga, otkrila osjećaje povezane sa svojim podrijetlom. Pisanje joj je pomoglo i da bolje razumije članove obitelji koji su desetljećima živjeli u uvjerenju da će se jednom vratiti u Iran, ali kako se to nije dogodilo, ostali su zarobljeni u prošlosti.

Njemački povjesničar, romanopisac i prevoditelj i jedan od najistaknutijih europskih intelektualaca Philipp Blom, sjajna simultana prevoditeljica Ines Meštrović i moderatorica Morana Zibar ostavili su mnogobrojne slušatelje bez daha. Povod je najnovija Blomova knjiga Podčinjavanje Zemlje (preveo Goran Schmidt) o odnosu čovjeka i prirode, o tehnološkom napretku i klimatskoj krizi. Kroz povijest mitologije, teologije i filozofije Blom prati ideju čovjeka kao onoga tko stoji izvan i iznad prirode te poziva na preispitivanje nasljeđa koje nas je dovelo do ruba katastrofe.

U prepunoj dvorani HNK2 predstavljen je i roman Ovdje počinje šuma Monike Herceg koji je zapravo niz priča o siromaštvu. „Mislim da je u kontekstu siromaštva itekako bitno donositi ženske priče sa sela jer je selo samo po sebi matrica patrijarhata i to ona koja je najokrutnija i prema ženama i prema muškarcima“, kazala je autorica.

U programu Književne sudbine klasika razgovaralo se o Antonu Pavloviču Čehovu, Pablu Nerudi, Primo Leviju i Stefanu Zweigu, a zanimljive su bile i Književne matineje u kojima su učenici nekoliko škola sudjelovali na predstavljanju romana Zadnja pošta Osijek Nenada Rizvanovića, grafičke novele Moja baka zove se kao čokolada Klasje Habjan te Ljuljačka Valentine Mavretić.

U trenutku zaključenja ovoga teksta i broja Vijenca najavljen je još niz gostovanja zadnja dva dana Festivala: slavnoga čileanskog pisca hrvatskih korijena Juana Mihovilovicha, ostvareno uz potporu Hrvatske matice iseljenika, potom alžirskog pisca Kamela Daouda koji predstavlja romane Meursault, protuistraga, Zabor ili Psalmi (prevela Mia Pervan) te najnoviji Hurije (prevela Maja Zorica Vukušić), talijanske autorice Francesce Melandri, njemačkog književnika Daniela Kehlmanna, potom Ukrajinke Oksane Zabužko, Francuza Édouarda Louisa te hrvatskih književnika Igora Štiksa, Vlahe Bogišića, Marinka Koščeca, Maše Kolanović i Barbare Matejčić. Sjajni autori i programi, desetak dnevno.

Na koncu istaknimo kako se kao neformalna tema Festivala nametnulo pitanje izmještenosti pojedinca iz zajednice, bilo da je riječ o ljudima čije su sudbine bile takve da su se prilagođavali povijesnim situacijama, bilo da je riječ o nevidljivima i drugotnima, onima potisnutima i zaboravljenima.